Milovan Đilas se nije odrekao komunizma, nego se počeo baviti preispitivanjem kako se komunizam kod nas sprovodi u praksi. Ne krivim Pančića mnogo. Teško je sesti i nešto pročitati o stvarima o kojima pišeš. Možda je pogledao neki članak o Đilasu na Vikipediji.
Đilas je napisao epohalnu knjigu "Nova klasa", koja je savršena analiza jednog novog političkog, ekonomskog i društvenog staleža (ili "kaste") čiji su pripadnici sebe definisali kao nekakvu "elitu" koja ima "prirodno pravo" da vlada ovim prostorima. To "pravo" su oni stekli osvajanjem, krvoprolićem, itd.
Dakle, radi se o ideologiji "unutrašnjeg kolonijalizma" (predlažem Teofilu da pročita šta ovi pojmovi znače).
Ta nekada nominalno komunistička, a u stvarnosti malograđanska i štetočinska, samozvana "elita" je nestala svuda gde je ranije postojala na prostorima bivše SFRJ, osim kod nas.
Kod nas je živa i zdrava, samo što sebe više ne zove "komunističkim", već "demokratskim" imenom, a da pritom nikad nije znala ni šta je komunizam, ni šta je demokratija, već je samo bila zainteresovana da vlada, pomoću praznih priča i laži, ako može, ili pomoću nasilja, ako mora.
Samoproklamovani "intelektualci" poput Pančića pripadaju nekom nižem sloju te "Nove klase", služeći kao večite apologete svakog režima kome pripadaju njihovi "sponzori" iz viših slojeva vladajućeg staleža.
Pošto je taj stalež u periodu lažnog "komunizma" gledao na radnike kao na marvu, a u sadašnjem periodu lažne "demokratije" gleda na građane-birače kao nepismene budale koje trebaju da samo aminuju sve što pripadnici vladajuće klase čine, pa makar to bili i zločini, nisam iznenađen da Pančić dovodi Vesnu Pešić i Petra Lukovića u vezu sa Đilasom.
Za plitkoumne, površne, lenje, halapljive i intelektualno inferiorne apologete jugoslovenske, tj. sada samo srbijanske, "Nove klase", istinski intelektualci su uvek bili i ostali velika opasnost.
Ekonomski "serviseri" vladajućeg sloja u SFRJ su se nekad zvali "pripadnici jagnjećih brigada". Nikad ih uspešna privreda nije mnogo zanimala, ali su zato strašno voleli da jedu i piju na račun drugih. Intelektualni "serviseri" vladajućeg sloja u današnjoj Srbiji su potpuno isti, s' time što nešto malo manje vole jagnjetinu.
Što se nekad dobro jelo...
Đilas je napisao epohalnu knjigu "Nova klasa", koja je savršena analiza jednog novog političkog, ekonomskog i društvenog staleža (ili "kaste") čiji su pripadnici sebe definisali kao nekakvu "elitu" koja ima "prirodno pravo" da vlada ovim prostorima. To "pravo" su oni stekli osvajanjem, krvoprolićem, itd.
Dakle, radi se o ideologiji "unutrašnjeg kolonijalizma" (predlažem Teofilu da pročita šta ovi pojmovi znače).
Ta nekada nominalno komunistička, a u stvarnosti malograđanska i štetočinska, samozvana "elita" je nestala svuda gde je ranije postojala na prostorima bivše SFRJ, osim kod nas.
Kod nas je živa i zdrava, samo što sebe više ne zove "komunističkim", već "demokratskim" imenom, a da pritom nikad nije znala ni šta je komunizam, ni šta je demokratija, već je samo bila zainteresovana da vlada, pomoću praznih priča i laži, ako može, ili pomoću nasilja, ako mora.
Samoproklamovani "intelektualci" poput Pančića pripadaju nekom nižem sloju te "Nove klase", služeći kao večite apologete svakog režima kome pripadaju njihovi "sponzori" iz viših slojeva vladajućeg staleža.
Pošto je taj stalež u periodu lažnog "komunizma" gledao na radnike kao na marvu, a u sadašnjem periodu lažne "demokratije" gleda na građane-birače kao nepismene budale koje trebaju da samo aminuju sve što pripadnici vladajuće klase čine, pa makar to bili i zločini, nisam iznenađen da Pančić dovodi Vesnu Pešić i Petra Lukovića u vezu sa Đilasom.
Za plitkoumne, površne, lenje, halapljive i intelektualno inferiorne apologete jugoslovenske, tj. sada samo srbijanske, "Nove klase", istinski intelektualci su uvek bili i ostali velika opasnost.
Ekonomski "serviseri" vladajućeg sloja u SFRJ su se nekad zvali "pripadnici jagnjećih brigada". Nikad ih uspešna privreda nije mnogo zanimala, ali su zato strašno voleli da jedu i piju na račun drugih. Intelektualni "serviseri" vladajućeg sloja u današnjoj Srbiji su potpuno isti, s' time što nešto malo manje vole jagnjetinu.
Što se nekad dobro jelo...